Gložan



naselja-gl.jpg

O nastanku naselja Gložan ne postoje pouzdani podaci. Pominje se još u turskim tefterima (poreskim spisima) u Bačkoj nahiji pod imenom Galožan godine 1153. sa 16 kuća od kojih je 8 kuća plaćalo porez a 8 ne. U poreskim spisima godine 1690. pominje se Galožan kao naselje odnosno kao naseljena pustara. Još 1745. godine Gložan je bio pustara, kompaktno naselje sa razbacanim kućama koje je od 1703. godine pripadalo futoškom gazdinstvu. Kada se govori o dolasku slovačkih naseljenika u Gložan, postoji direktna povezanost sa naseljavanjem slovačkih najamnih radnika u Petrovac 1745. godine.

3. maja 1759. godine Pavle i Simon Čarnojević, suvlasnici futoškog gazdinstva, zaključili su ugovor sa svojim novim naseljenim mestom Gložan. U daljem razdoblju Gložan je dobijao karakter slovačkog naselja, jer vremenom srpsko stanovništvo je u sve većoj meri odlazilo, dok se slovačko stanovništvo prirodnim priraštajem kao i dolaskom novih naseljenika povećavalo. O situaciji u Gložanu postoji popriličan materijal, naročito o drugoj polovini 18. veka dok je manje materijala za prvu polovinu, čak do 70-tih godina 19. veka. Neke od događaja (snažna oluja leta 1803, čica zima 1805. grad 1808., zemljotres 1809., poplave, suša koja je uništavale rod na poljima i prouzrokovala nestašicu letine i hleba) zabeležio je drugi evangelički pop Juraj Rohoni koji je radio u periodu od 1803. – 1831. godine u Gložanu. Takođe su kolera i požari na stanovnike Gložana ostavili tragove. Uslovi u kakvim su živeli podanici nisu bili laki, te mnogi Slovaci iz Gložana otišli su, u potrazi za boljim životom, u druga naselja. Tu nisu imali ni crkvu, ni hram, ni sveštenika pripadali su futoškoj rimsko – katoličkoj parohiji.

 

Krajem 18. i početkom 19. veka, kao kometovi svojim vrednim radom nisu besposličili, već su se zalagali za razvoj i unapređenje svoje evangeličke crkve, vere, prosvete i kulture. Prvi učitelj je bio skroman i požrtvovan sugrađanin Jozef Svoboda (u periodu od 1770 – 1786. godine). Od 1787. godine Gložančani su imali svog evangeličkog sveštenika Petra Jesenskog a do 1851. godine samo jednu školu.

 

O političkoj istoriji malo toga se zna, posebno o razdoblju druge polovine 18. i prve polovine 19. veka, jer su svi spisi nestali za vreme požara, prvi put 1846. godine a drugi put 1854. Kolera je harala ovim naseljem 1831., 1849. i 1873. godine.

 

Unatoč teškom životu naseljenika i njihovih potomaka Gložan beleži postupan porast slovačkog građanstva.

 

Na duhovnom uzdizanju slovačkog i srpskog naroda radile su dve crkve: evangelička i pravoslavna.

 

Narodni pokret Gložančana došao je do izražaja u drugoj polovini 19. i početkom 20. veka za vreme kulpinskih Pauliniovskih i Hodžovskih izbora godine1869. i 1905.

 

Gložančani su učestvovali u oba svetska rata. U rat nisu odlazili vlastitom voljom, već zato što su bili primorani. Ova tvrdnja se pre svega odnosi na prvi svetski rat 1914 – 1918. godine, kada su Gložančane silnom regrutovani u austro – ugarsku vojsku. Ginuli su ne za svoje, već za interese drugih naroda.

 

Razpadom Austro – Ugarske nastale su dve nove države. Vojvođanski Slovaci, kao i Gložančani, našli su se ponovo kao manjina u novoformiranoj jugoslovenskoj državi.

 

Za vreme drugog svetskog rata koji je zahvatio i Kraljevinu Jugoslaviju, Gložančani su se uključili u antifašističku borbu. Mnogi od njih su poginuli.

Rat koji je izazvan raspadom SFRJ takođe je ostavio traga i na stanovnike ovog naseljenog mesta.

Izbor jezika • Výber jazyka • Избор језика